Beograd više nije grad, Beograd je algoritam. Ne živi se u njemu, već se skroluje kroz njega. Ulice se pojavljuju u feedu bez najave, nestaju bez objašnjenja, a ti se stalno pitaš zašto ti je baš ova rupa ponovo iskočila.
Turisti hodaju sa telefonima ispred lica, snimaju haos u realnom vremenu i misle da je to autentično iskustvo. Stanari ne snimaju ništa – oni su već botovi. Automatski obilaze radove, automatski psuju, automatski kasne. Nema emocije, samo navika.
Svaki događaj je trending topic na tri sata. Protest, otvaranje, zatvaranje, obećanje. Sve ima hashtag, ništa nema nastavak. Komentari su burni, reakcije brze, a sutra se pojavljuje novi haos koji briše prethodni.
Algoritam Beograda nagrađuje ekstrem. Što je veća gužva, veći reach. Što je veći apsurd, veća vidljivost. Normalno ponašanje se ne promoviše – nema engagement.
U ovom gradu ne pitaš kuda ideš, nego da li će to što ti se desilo danas ući u trending. Ako nije bilo dovoljno haotično, algoritam će se pobrinuti da sutra bude.
Dobro jutro, Beograde. Ti si trend koji niko ne razume, ali svi dele.
